preskoči na sadržaj
Vijesti

Jedna knjižničarska karijera

40 godina rada u obrazovanju nije mala stvar. Naša knjižničarka Barbara,koja je sada u zasluženoj mirovini, generacijama učenika pojam je za knjižničarku. Prilikom ŽSV školskih knjižničara koje se održalo krajem ožujka u našoj školi iskoristili smo priliku i napravili iscrpan intervju.


 

M:Kako ste dugo bili knjižničarka?

 B: 30 godina. Prvo sam radila u OŠ Mursko Središće, moja grupa predmeta je hrvatski jezik i razredna nastava. Prvo radno mjesto mi je bilo u Križovcu, tamo sam imala 4. razred. Škola u Križovcu imala je 8 razreda, ali zbog lošeg stanja zgrade ( u njoj je danas Javna ustanova za zaštićeni krajolik Mure) preseljeni smo u školu Mursko Središće gdje sam radila kao učiteljica hrvatskog jezika i to do skoro devetnaeste godine staža.Tada su općina Mursko Središće( jer u ono vrijeme još nije bio grad) i škola  udružili općinske knjige i školske knjige te su školske knjige preseljene  u Zadružni dom. Tada se tamo  tražio knjižničar.Mi koji smo predavali hrvatski jezik bili smo prvi kandidati.Ja sam taj posao prihvatila i u roku od dvije godine položila 12 ispita iz područja knjižničarstva i stručni ispit za knjižničara.

 M: Kada ste se počeli baviti tim poslom?

 B:Službeno sam se zaposlila u knjižnici 1.2.1985 i započela raditi u ondašnjem Zadružnom domu (današnja zgrada Gradske uprave) u tadašnjoj Područnoj knjižnici Mursko Središće a pripadala je Gradskoj knjižnici Čakovec, tako da je Čakovec bio sjedište moje firme, a škola je davala polovicu moje plaće dok je drugu polovicu davala čakovečka knjižnica. A nakon 15 godina kad se ustoličio grad Mursko Središće 1999. je osnovana Gradska knjižnica Mursko Središće. Onda je Područna knjižnica Mursko Središće postala samostojna ustanova. Onda sam ja bila ravnateljica.Međutim škola je skroz bila zainteresirana za povrat svojeg dijela knjižnog fonda, onih cirka 4000 knjiga koje smo preselili u gradsku.Mislim da je to opravdana ideja, potreba je da je đacima knjiga tu, pokraj njih. Do onda je kako se to kaže, knjižnica bila dislocirana, na drugom mjestu. A to je već onda tako da ti ne dođe svako dijete, a ovdje gdje samo jedna vrata otvori iz hodnika i već je u knjižnici to je puno bolje. Makar je to malen prostor, ali barem da je i to škola učinila.Kupile su se police, knjige se vratile i od onda se kupuju knjige i stalno nadopunjuje fond novim lektirnim naslovima, a ostalo su knjige za stručne stvari i učitelje. A ako što zafali, ide se u veću knjižnicu, gradsku knjižnicu.Ideja koja je tu važeća je da svaki čovjek bude cijeli život u vezi s knjižnicom, da se nikad ne rastaneš  s tim jer knjiga je ono što diže tvoje stanje i ispunjava te.

 M: Možete li nam tu misao da bi čovjek cijeli život trebao biti u vezi s knjižnicom podrobnije objasniti, možda neki primjer?

 B:Danas je druga situacija nego je bila nekad. Nekad se sa osam razreda išlo raditi u ured, kancelariju, nije bilo školovanih ljudi. Danas završiš i srednju školu pa nemaš posao, pa završiš studij pa ne možeš dobiti posla. Jako je važno stoga, kad se budete odlučivali što ćete u životu biti, koje zanimanje i posao ćete raditi da o tome već sada počnete razmišljati.Već sada trebaš razmišljati što će se trebati, a ne ono što bi ti htio biti.Shvaćate? Nekad smo mi to mogli. Ja sam htjela biti učiteljica, to sam i ostvarila i dobila radno mjesto, ali danas više nije tako. Najvažnije je za sve vas koji ćete se školovali da ono za što se školujete, da ćete to moći raditi i za taj posao moći dobiti radno mjesto.Vidite do čega je došlo, svi idu u škole,svi bi htjeli raditi, a posla nema.Čuli ste, naša premijerka veli u pastire ići, jeste? Eto vidite, tako vam je sada to.Hoću reći , npr. jedna firma u kojoj radiš zatvori se, e sada, djelatnici moraju u nekoj drugoj firmi potražiti svoje zaposlenje, a tamo nešto drugo proizvode.Da bi to mogao raditi on se mora prekvalificirati i tu je ta stalna veza s s knjižnicom. Onda trebaš neke materijale, sadržaje , stručnu literaturu, enciklopedije, svašta ti treba da bi zavirio u to da sebe digneš, da se educiraš. Književnik Simmel je rekao: „Obrazovan je onaj koji zna gdje pronaći ono što ne zna.“

 M:Zašto ste se odlučili baviti tim poslom?

 B: Odlučila sam se baviti knjižničarstvom jer sam već polovicu svog radnog staža bila odradila,poučavala sam hrvatski jezik , a jednu sam godinu bila  u razrednoj nastavi i onda sam poželjela nešto drugačije i mogu vam reći da nisam pogriješila u knjižničarstvu. Knjižnica vam pruža veliku mogućnost  kreativnog rada.Đaci su mi dolazili s pjesmama i tražili da im ih ispravim, pa smo riječi prebacivali, dodali pokoju misao i to me veselilo.Učenici su stalno pisali neke sastavke i ja sam ih slala na natječaje. Bili smo tako u Krapini, a dobili smo i nagradu pa smo učenica i ja putovale u Dubrovnik.

 M:Da li se sjećate koliko ste knjiga do sada pročitali?

 B:Nikad to nisam brojila niti zapisivala.

 M: A koja vam je najdraža knjiga?

 B:Ima puno lijepih stvari, čak i iz vaše lektire, recimo Vlak u snijegu, Družba Pere Kvržice, da ne govorim o pjesnicima Cesariću i Tadijanoviću, a ostalo, čitam što mi se sviđa, uglavnom literaturu koja nosi nešto optimistično, nešto više duhovno jer to pozitivno djeluje na ljude.

 M:Možete li nam opisati neke svoje najljepše trenutke tijekom svojeg posla?

B:Ne mogu vam izdvojiti najljepše trenutke jer je bilo puno lijepih. Najviše me vesele ugodni trenuci s učenicima. Da ne govorim o književnim susretima, kad smo išli na rudarske svečanosti, a cijelu smo priredbu pripremali u knjižnici.Bilo je uvijek đaka koji su znali nešto doći pitati pa smo mirno sjeli i razgovarali.Ili kad su znala romska djeca doći u knjižnicu, njih desetero pa su mi deset puta ispričali istu priču.

 M:A možda se sjećate nekih loših trenutaka?

 B:Pa to su ona djeca koja su puna energije i onda dojure u knjižnicu pa pravac na radijator i s radijatora skače dolje.Pazi kada je to 7. razred i neka si on nogu slomi  ko će biti kriv? Knjižničarka naravno. Ili recimo za kompjutor su se znali svađati i onda su krokodilske suze tekle,svi su htjeli na tastaturu a bilo je samo jedno računalo.

 M:Znate li možda koje godine je osnovana naša knjižnica?

 B: Ja sam primljena u knjižnicu iz gradske 1.7.2005. i od onda radim puno radno vrijeme. 20 godina školska knjižnica bila je zajedno s gradskom knjižnicom u zgradi Gradske uprave kod graničnog prijelaza. A u  školi prva školska knjižnica bila je smještena na 2. katu gdje se danas održava solfeđo i bila je puno manja od ove današnje.

 M: Da li je način posuđivanja knjiga bio isti kao i danas?

 B:Ne,nekad smo pisali. Zapišeš ime,naslov i autora,a kad ti vrati precrtaš ga. A sad imamo one kartice, džepiće ali ni sad to nije konačno,sve se mijenja. Bit će drugačije kartice kad će i program biti drugačiji.

 M:Tijekom vašeg knjižničarskog rada da li je broj posuđenih knjiga uvijek bio isti ili se postupno povećavao / smanjivao?

B:Pa mogu reći da se povećavao.

 M:Sad kad ste u mirovini, da li se još bavite knjigama ili ste se posvetili odmaranju?

B:Pa, kao radom u knjižnici time se već ne bavim, ali knjigom se svaki dan bavim,svaki dan čitam.Volim čitati autora koji se zove Peal , a naslov knjige je Moć pozitivnog mišljenja.I još sada vodim evidenciju , to jednostavno ostane, zapisujem na kalendar što sve moram uraditi, kad na televiziji čujem neku zanimljivu misao onda ju zabilježim. Jednostavno to ti uđe pod kožu i to ne može izaći. Uvijek si vrijeme moraš ispuniti radom i onda ti je život uvijek lijep i zanimljiv.Sada dok već nemam sadržaj svoga rada, moram svoje vrijeme ispuniti nečim drugim, a to je npr.cvijeće, jako volim uzgajati biljke, volim šetnje, a uključit ću se u neke udruge. Jer ako ti sebe prepustiš,dobro, vi ste još mladi pa to ne primjećujete, u životu u trenutku kad doživiš neki gubitak, puno ljudi skrahira jer se prepusti nekoj tuzi, a u životu se kaže ako te neki događaj pogodi, to je samo znak da te Bog prizemlji i da se sad moraš dizati, a ne izgubiti se. Jer onda si gotov. Jer ne nosi nas naše tijelo nego naša misao. Ako dobro razmišljaš, ti ćeš sebe izvući iz svake negativne situacije. U svakom gubitku postoji dobitak.

Intervju vodila i zapisala: Monika Šoltić 8.A



Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju
objavio: Leona Jug   datum: 24. 5. 2011.


Tražilica

Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji


Oglasna ploča

Forum

Arhiva dokumenata




preskoči na navigaciju